Mizera

eh, gdje su oni sretni dani kad nas je sve - srbe, hrvate, bošnjake, građane i ostale - ujedinila jedna dijana čuljak u njenoj apokaliptičnoj viziji hrvatskog turizma glede susjeda tzv. zauzimača plaže.

ujedinila nas kako nikad nije fudbalska reprezentacija, dani matice hrvatske, sarajevo film festival, mess, kočićev zbor, il' ne daj bože, jazz fest sarajevo, etc.

Prevladavajući modus življenja iliti preživljavanja - sakrivanje svog nikakvog ja (u svakom smislu: moralnom, obrazovnom itd.) u gomili.

...neki pametan čovjek reče:
"Kada se zastave razviju, sva je pamet u trubi"

...poslušati pjesmu Čopor od benda Klopka za pionira...kome volja...

Idem nesigurnim, društveno-neprihvatljivim, putem,

ovdje, u naske.

Ne vjerujem u boga, dok mi ga ne dokažu.

(Dotle ću ga handriti malim slovom.)

Kad dokažu, to više neće biti vjerovanje...

...dvije „sitnice“ iz Vijesti na TV.

     Prvo, govoreći o suđenju Karadžiću u Hagu, spiker na BHT reče, parafraziram: „Danas je vođen proces o incidentu na Markalama“. Hmm, ispade da su Markale incident, a sve prije i poslije Markala, na drugim mjestima, za vrijeme rata, jedna je divna bosanska sevdalinka, oaza mira (uz neke slične „incidente“)...Tješim se da je ovo samo glupost onog koji je pisao vijest, a ne namjerno nipodaštavanje, light-izacija kako rata, tako  i samih Markala...

      Drugo, u snimku govora Jadranke Kosor, premijerke vlade RH, na svečanom saboru HDZ BiH u Mostaru, ova reče, parafraziram: „Mi ćemo iduće godine u EU  (i tako to blabla op. mene), i zalažemo se za cjelovitu BiH sa tri konstitutivna naroda gdje će svi građani biti ravnopravni....“

E, u tom i jest caka ovog nes(p)retnog uređenja BiH, moja Jadranka (ne znam da li si glupa ili ne znaš, ili znaš, a namjerno sričeš naučeno napamet)...Naime,svi građani će biti ravnopravni tek kad budu na prvom mjestu, a za to je neophodno građansko društvo, demokratija, a ne etnokratija koju imamo, gdje su na prvom mjestu tri naroda, koji su, svaki za se, zauzeli teritoriju (legalizovali je Dejtonom), gdje nijedan zakon ne može biti donesen bez saglasnosti ta tri naroda, tj. prava veta zbog zaštite nacionalnih interesa  (to zaštite nacionalnih interesa staviti pod navodnike, jer se svakom nesaglasnošću više gleda kako druge učiniti neravnopravnim i kako svoje interese sprovesti, od najsitnijih stvari do eventualnog otcjepljenja)...

Skupimo 100 000 Bosanaca, skupimo 50 000 muslimana do Bajrama, skupimo 50 000 katolika do Božića...

Haj', za promjenu, da skupimo 50 000 ljudi do početka kraja svijeta...

Očekivati je od hiperaktivnog kolumniste i književnika Veselina Gatala, samozvanog borca za građanska prava (zapravo, radi se o običnoj light verziji stranačkog mu kolege Rajka Vasića, megafona SNSD-a), koji konstantno pljuje samo po Sarajevu, a nikad Banja Luci i Mostaru, da u kolumnama, pred izbore u oktobru, osim svoje literarne dijareje, do kanalizacije izbaci i suptilni naputak srpskom narodu u federalnom dijelu Hercegovine da glasa za hrvatskog člana Predsjedništva, a sve u skladu s dogovorom SNSD-HDZ...Mislim da se sve to može predstaviti odgovarajućom karikaturom u kojoj se Veseli(n) ulizuje hrvatskom partnerskom HDZ-ovskom puku, tako što je nagužen, ili tako što im samo djelimice viri iz guzica...

 Očekivati je da naputak bude objavljen na nekom nacionalističkom portalu tipa poskok.info, gdje Gatalo redovno objavljuje svoje radove...Očekivati je da naputak bude umotan u oblandu narodnog pripovijedanja, eventualno u formi filozofskog mudrijanja, kao što je to nedavno učinio nakon 11. jula, Dana sjećanja na Srebrenicu, kada je u isti koš stavio svog umrlog deda Nikolu i srebreničke žrtve, u kontekstu razmišljanja šta se više ima o tome pričati - kad ja ne pričam o svom umrlom dedi, šta se više ima pričati o srebreničkim žrtvama (po mom tumačenju njegove „suptilne“ pisanije/kolumne)...

Sinoć gledao Control, koji bio aktuelan prije par godina. Dobra režija (veliki plus za crno-bijelu tehniku), dobra gluma, dobar soundtrack, naravno, al' film me nije ponio. Zaboravio sam ga gotovo odmah po završetku...scenario mi šupalj, karakterizacija likova neuspjela, neuvjerljiva, ostali nedorečeni, površni...prvo lik Iana Curtisa, koji mi se samo na momente uklapa u okvir slike koju imam o njemu (mada ne kažem da se mora popuniti baš taj moj okvir). Potom ostali, od njegove žene i ljubavnice (i Ianove neuvjerljive relacije s njima), do članova benda koji ispali poluretardi poput likova iz bendova tipa Kiss i sl., i koji uvjerljivi samo na stejdžu (kad imponuju onim joy division stavom)...

Eto...jedna laička recenzija...u najkraćem od mene, kao i obično...

"otiso na stranici od jednog sto sam iso sanjim u srednju i vidim daje posto peder fujjjjjjj gadu povracamise"

nek sam ja heteroseksualac, oženjen, naravno (ili ću biti), patriJota (kisim na nacionalizam), vIjernik-formalista i ostali formalista u stadu formalista, a na stranu moj pravopis i moje licemjerje (i sve što pod njim, ruku pod ruku, je li, ide)...(op. mene)

- I mišljenje je dio postojanja, kakvog-takvog.

- Kadinicine ruke što ih Ahmed Nurudin pribilježio kao spomenik našem svjetovnom životu.

- Probudiše me dvojica u crnom. Hoće da me vode. Ne znam zašto, nisam kriv. To je apsurdno, ne glumim u Beckettovu komadu. Dok me vode, dižem pogled na okolne prozore zgrada; ništa, ravnodušnost iza njih.  JOZEF (u) K. (odoh)

Noćas sam vodio ljubav s Brižit Bardo u Ševroletu. Ocam', ne lažem. Znači, vodio ljubav, ne se tamo nešto seksao. I bilo nam tijesno. Usput, jebem ga ko kaže da su američka auta komotna.